Poslovne vesti - Hrvatska

Končar ne odustaje: Kupit ću brodogradilišta

Jadranska ulaganja d.o.o. u vlasništvu obitelji Končar, ne odustaju od privatizacije triju brodogradilišta - 3. maja, Brodotrogira i Kraljevice, a u dobivenom upitniku koji se odnosi na strukturu ulaganja koji im je ovog tjedna poslala nova državna administracija vide pozitivan korak naprijed u nastavku privatizacijskog postupka koji je počeo još prije dvadesetak mjeseci.

Proces je jedno vrijeme zapeo u "slijepu ulicu" iz koje je počeo izlaziti tek ovog tjedna sa slanjem upitnika koji je već vraćen pošiljatelju. U novoj pregovaračkoj ekipi je i Ruđer Friganović koji je bio i u ranijem sazivu u čemu se vidi kontinuitet koji je nužan za tako složen proces koji se događa pod budnom paskom komisije Europske unije. Njeni će stručnjaci s pažnjom iščitati i prvo izvješće o dosadašnjoj privatizacijskoj fazi koja, istina, nije daleko odmakla, a rok za završetak cjelokupnog procesa je sredina srpnja sljedeće godine kad će Hrvatska postati punopravna članica EU-a. Ne dobije li Hrvatska do tada nove vlasnike za četiri škvera koja su u teškoćama, morat će vratiti sve državne potpore koje su dobivene od 2006. godine.

"Prevladao je zdrav razum koji svjedoči o dobrim namjerama nove državne administracije", kaže za Vjesnik dr. sc. Nenad Končar, direktor tvrtke Jadranska ulaganja d.o.o. komentirajući prvi korak nove Vlade u sektoru brodogradnje. Jadranska ulaganja d.o.o. i dalje su spremna u tri škvera uložiti 183 milijuna eura i u ukupnim troškovima restrukturiranja uložiti 40 posto vlastitih sredstava. U upitniku su istakli kako ostaju pri istoj ulagačkoj strukturi koju su naveli u programu restrukturiranja. Od države, kao ni od bilo koga drugog ne traže poticaje koji nisu dopušteni u EU. Računaju na potpore koje EU daje za sektor istraživanja, inovacija i razvoja, tzv. horizontalne potpore.

Dosadašnje odugovlačenje s privatizacijskim postupkom neosporno je otežalo poziciju zainteresiranog kupca, ali i samih brodograđevnih tvrtki u kojima se gubici gomilaju, knjige narudžbi su sve tanje, a vrijednost novogradnji sve manja. S ocjenom prema kojoj odugovlačenje nije dobro ni za koga, ponajmanje za škverove, slaže se i dr. Končar dodajući kako se faktor neizvjesnosti najteže podnosi zbog ugovaranja novih poslova. U takvoj napetoj situaciji potencijalni naručitelji nisu sigurni da će im se naručeni brod isporučiti pa se predomišljaju.

Stanje na svjetskoj brodograđevnoj sceni opet je loše. Nakon prebrođene krize koja se dogodila 2008., kriza je ponovo zakucala na brodograđevna vrata i teško je prognozirati koliko će ona biti duboka i koliko će trajati. Jedno je sigurno; kriza je ponovo tu i već su je osjetila neka od najvećih i najbogatijih svjetskih brodogradilišta u Kini i Južnoj Koreji čije su knjige narudžbi posljednjih mjeseci sve tanje. Da je tržište brodskih kapaciteta zasićeno svjedoče i cijele flote koje u sidrištima.

"Tržište ne možemo mijenjati, ali mu se moramo prilagođavati jer je to jedini put prema opstanku i uspješnom restrukturiranju. Što se brže prilagodimo, to će se prije postići zdravo poslovanje. Uljanik se primjerice brže prilagodio i uspjeh je tu", kaže dr. Končar koji smatra kako se u restrukturiranje trebalo i do sada ići jer je ono nevezano uz novog vlasnika. Formula uspjeha prema njegovu je mišljenju sadržana u postizanju fleksibilnosti poduzeća i njegovoj prilagodljivosti tržištu. Dva od tri škvera za koje je zainteresirana njegova tvrtka - 3. maj i Brodotrogir su veliki sustavi, tromi i za njih je mnogo teže pronaći posao nego za manju Kraljevicu koja odrađuje manje poslove. Bez obzira na to tko je vlasnik, u brodogradilištima je nužan prilagodljiviji sustav, a potezi u tom smjeru očekuju se i od sadašnjih uprava, ali i od Vlade RH, dodaje Končar.

Koliko su velika hrvatska brodogradilišta troma i neefikasna svjedoči podatak da nijedno koje je danas u teškoćama i u postupku privatizacije, unazad jedanaest godina nije završilo niti jednu godinu s pozitivnim poslovanjem. To upućuje na zaključak da je hrvatska brodogradnje kroničan bolesnik koji zahtijeva određenu terapiju.

Na upit hoće li biti "bolnih rezova" i kakvih, Končar odgovara da ne želi nikoga plašiti jer će učiniti sve da rezova bude što manje. Zavarivača, dodaje, kronično nedostaje kao i inženjera brodogradnje. Smatra kako se stipendijama mladi mogu privući deficitarnim zanimanjima, a prekvalifikacijom i doškolovanjem, koje inače potiče Europska unija, nastojat će riješiti dio problema tehnološkog viška. Dio radnika sigurno će se odlučiti za stimulativne otpremnine za što će se morati osigurati kvalitetna sredstva.

Bivša državna administracija, podsjeća Končar, potkraj prošle prošle godine uputila je zahtjev Uniji za potporama koje se odnose za doškolovanje i prekvalifikaciju za 500 ljudi što je tek »kap u moru« takvih potreba jer se cjelovito učenje pokazuje kao nužnost.

Jedna od mjera na kojoj će novi vlasnici četiriju brodogradilišta koja su u teškoćama i u privatizacijskom postupku morati inzistirati svakako je usmjerenje prema gradnji složenijih brodova, od kruzera, megajahti, brodova za ribarsku industriju, zahtjevnijih brodova za potrebe industrije nafte i plina, brodova za obalnu stražu. Zapravo je riječ o nužnosti prilagođivanja tržištu koje je u ovom trenutku zasićeno određenim proizvodima koji se, uz to, mnogo brže i jeftinije mogu graditi u dalekoistočnim brodogradilištima.

Končar mlađi kaže kako ozbiljno razmišljaju i o novim proizvodima u domaćim škverovima. Osluškujući potrebe tržišta i riječ stručnjaka s brodograđevnih fakulteta, instituta i drugih mjerodavnih mjesta na kojima se koncentrirala domaća pamet, najavljuje moguću proizvodnju superluksuznih jahti u Brodotrogiru u suradnji s još nekim partnerima. Svjestan je da je teško ući u nov posao za koji se nema referenci, ali da se može svjedoči primjer Uljanika i njihove orijentacije.

Do sada u Hrvatskoj nije proizveden takav luksuzni objekt pa će Jadranskim ulaganjima, ako postanu vlasnici triju tvrtki, takva orijentacija predstavljati velik izazov. Razmišljaju, doznajemo, i o mogućoj gradnji brodova za potrebe LNG-a.

"Tržište jednostavno ne možemo krojiti prema našim željama nego mu se moramo prilagođavati i pratiti trendove. Zato nam je nužna kvalitetna i kontinuirana suradnja sa znanstvenicima i stručnjacima od kojih smo već jako mnogo naučili. Borit ćemo se na svim frontovima pa ćemo vidjeti kako će na naše poteze odgovoriti tržište", samozatajno će dr. Končar koji je govoreći o domaćoj pameti koju treba mnogo više respektirati nego što je to bio slučaj do sada, pohvalio projekt pučinskih vjetroelektrana koje bi se mogle graditi i na hrvatskom Jadranu. Na sjeveru Njemačke i još nekih drugih europskih gradova instalirane su moćne vjetroturbine za što su njemački stručnjaci osmislili i proizveli potrebnu tehnologiju.

"O tom projektu ne bi trebalo pričati kao o nečemu što se može realizirati u dalekoj budućnosti, jer i mi u Hrvatskoj imamo pamet o čemu svjedoči primjerice i tvrtka Končar koja je već proizvela vjetroagregate snage 17 megavata na Pometenom brdu. Hrvatska pamet se dokazala i u tom sektoru i zato smatram da je projekt pučinskih vjetroelektrana prof. Branka Klarina sa splitskog FESB-a moguć, i to u skoro vrijeme. Realizacija bi bila još brža i kvalitetnija ako bi Vlada odlučila podići taj projekt na stratešku razinu kakvu je prije više godina dobio projekt gradnje autocesta. U Njemačkoj je primjerice upravo orijentacija na gradnju u sektoru alternativne energije pokrenula gospodarski razvoj i rezultirala osjetnim zapošljavanjem. Hrvatska može dobiti tehnologiju, imamo znanje i kapacitete i zašto ih onda dijelom ne uposliti i s tim novim proizvodima. Inače, sektor inovacija u brodogradnji potiče i Europska unija, a povezivanje brodogradnje i energetike (obnovljivi izvori) već je neko vrijeme svjetski trend", kaže Končar.

Skupina hrvatskih stručnjaka svojedobno je zaključila kako je upravo vrijeme recesije vrijeme za ulaganje u nove proizvode i povećanje intelektualnog kapitala. S tom se ocjenom slaže i naš sugovornik podsjećajući na vrijeme dvadesetih godina prošlog stoljeća kad se u Americi za velike ekonomske krize i recesije krenulo s tehnološkim napretkom koji je napokon zemlju i izvukao iz krize.

"EU danas daje horizontalne potpore za razvoj i inovacije i sada je na Hrvatskoj da se za njih izbori. Inovacije, istraživanje i razvoj pravi su put prema stabilnom gospodarstvu. Istina, riječ je o ciklusu koji dulje traje, ali je bitno u njega zakoračiti i uhvatiti korak s onima koji u tome prednjače", kaže Končar.

Stručnjaci koji su sudjelovali na XII. paneuropskom pomorskom simpoziju prošle godine u Splitu, donijeli su Deklaraciju u kojoj se ističe stav prema kojem treba hitno krenuti u spašavanje nacionalne brodogradnje. Hrvatska brodogradnja je, smatraju stručnjaci, strateški dio nacionalnog gospodarstva koji može već u ovoj godini postati jedan od pokretača izlaska iz krize i višegodišnje recesije te tako pridonijeti konkurentnosti nacionalnog gospodarstva. Na upit je li danas pravo vrijeme za to, Končar odgovara potvrdno:

"Nema se što čekati. Sada je pravo vrijeme da se krene u taj proces, jer se čekanjem problemi samo produbljuju".